Robert Grafina - Homepage

<body topmargin="0" leftmargin="0"> <h1>Povijest Grada - Pakrac, Osnivanje grada</h1> Vrata putu prema istoku oduvjek cuva Pakrac. U plodnoj dolini u kojoj se Pakrac nalazi, zivot je od pradavna bujao - to nam potvrduju nalazi obradenog kamena, keramike, kosti covjeka kamenog doba, kovine i stakla kasnijih kultura i civilizacija. Predpostavlja se da je podrucje naseljeno u mlade kameno doba (5000-2400 g.pr.n.e.) Smjenjuju se Iliri, Kelti, Rimljani. Godine 614. HRVATI dolaze iz pradomovine na Visli. Osnivaju Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Godine 641. misijom opata Martina pocinje pokrstavanje Hrvata. <h1>Povijest Grada - Pakrac, Utvrda</h1> U listinama se spominje Pakrac pod imenom - camera de Puchruch (Pukur)- u listini Bele III. Prvi monetar koji se u Pakracu spomine bio je kanonik zagrebacke biskupije i arhidakon Dverca Magistaer benedikt. Kovao se srebrni banovac - moneta banalis. Slijede tri stoljeca mira i napretka, osnivaju se naselja i gradovi, napreduje proizvodnja i trgovina. Crkve se grade u gotickom stilu: Caklovac, Subotska, Bijela Stijena, Caglic, Sirac, Dereza i naravno u Pakracu. Podrucje uokvireno rijekama Savom i Dravom imalo je u XV stoljecu brojno pucanstvo katolicke ispovjesti, 4 zupe i 60 samostana, brojna sela, trgovista, utvrde, dvorce. <h1>Povijest Grada - Pakrac, Srednji vijek</h1> Peti studenoga 1543. Pakrac, kojega je netom prije toga kupio sigetski junak Nikola Subic Zrinski, osvajaju Turci. Pod njihovom vlascu ostaje citavih 150 godina. Grad je u to vrijeme, dakako i prije, bio cvrsta utvrda najjaca u Slavoniji, sa sedam kula. Tvrda kojom se grad branio i ponosio. Ne znamo tko ga je i kada sagradio, ali (budete li pomno citali saznat cete i vi) znamo tko ga je rusio. Starosjedioci Hrvati povlace se pred Turcima na sjever i zapad, a u ovaj prostor, zajedno s Turcima doseljavaju Vlasi i Srbi. Godine 1691. (17. listopada) Pakrac biva osloboden, ali kao i drugi gradovi pod turskom okupacijom, gotovo je unisten. Barun Imbsen od becke Komore kupuje imanja i Pakrac. Bio je dobar gospodar, ali ne po cudi Pakracanima koje je tlacio sto je dovelo do ustanka. Tijekom XVIII stoljeca franjevci iz Bosne Srebrene bili su duhovne vode hrvatskog puka i kao takvi su vodili i zupu sv. Josipa u Pakracu. Gradili su kapele i crkve od drveta, a u opisu zupe 16.prosinca 1733. u Pakracu iscitavamo siromastvo. Godine 1740. Imbsen prodaje Pakrac barunu Trenku ciji se je sin Franjo iste godine vratio kao vojskovoda iz Rusije nasljedivsi imanje. Kako je isti 1746. godine od Vrhovnog beckog suda osuden na dozivotnu tamnicu gdje je i umro 1749. godine, Pakrac opet pada u ruke Komori. No, godine 1760. Pakrac je u vlasnistvu <h1><span class="naslovi-stranica">Povijest Grada - Pakrac, 1. svjetski rat</span></h1> Pravi procvat grad dozivljava ipak tek u drugoj polovici IXX. stoljeca pa sve do prvog svijetskog rata - snazno povecanje broja stanovnika iz drugih zemalja Austro-Ugarske monarhije (Cesi, Austrijanci, Slovaci, Madari, Talijani, Zidovi). Zemlja je plodna, nenaseljena i vapi za marljivim rukama. Poslije ukidanja kmetstva 1848. godine, pruza se perspektiva prosperiteta i stabilnosti sto privlaci mnoge spomenute strance - kvalificirane majstore raznih zanata i trgovce. Pakrac postaje srediste obrtnistva, trgovisce i ostaje takav do II. Sv. rata. Od 1885. Pakrac ima zeljeznicku prugu (Barch - Pakrac), a 1871. ima hotel, 1906. izgraduje se zgrada suda i prva elektricna centrala na istosmjernu struju koja je snabdijevala grad i bolnicu do 1931. godine kada je grad podzemnim kabelom povezan s centralom u Lipiku. I kanalizacija je kradena 1906., asfaltiraju se nogostupi, tri godine poslije gradi se gradsko kupaliste, sadi kestenje u aleji i pored crkve - Pakrac <h1><span class="naslovi-stranica">Povijest Grada - Pakrac, 2. svjetski rat</span></h1> Drugi Svjetski rat - prvi Narodni odbor formiran je u Brusniku, djelovale su partizanske skole i domovi kulture. Od pocetka rata pa sve do 13. rujna 1944. grad je bio u sastavu NDH. Tijekom rata stradale su poznate pakracke obitelji, progonjeni Zidovi, ubijani svi koji su se suprostavili jednoj od ideologija (ustaskoj ili komunistickoj). Pored Pakraca je prosao Krizni put, obitelji su raseljavane, Pakrac je izgubio svoj prijeratni identitet. Nakon rata u opustosena sela naseljavaju se planski Srbi iz siromasnih dijelova tadasnje Jugoslavije i izmedu 1948-1953. broj stanovnika ponovno raste. Pomalo se obnavlja grad. Rezim dovodi "nove ljude" a broj hrvatskog pucanstva sve se vise smanjuje. Djeluje KUD "sloga" Pakrac i Matica Hrvatska, za koju stoji: "pododbor je 21. februara 1964. godine na inicijativu istaknutih drus.-politickih radnika <h1>Pojmovi vezani uz Pakrac</h1> <h2>pakrac,  grad pakrac, pakrac grad, pakracki list, pakracko ljeto, ljeto u pakracu, pakraca. opcina pakrac, gradska uprava pakrac, osnovna skola pakrac, ogs pakrac, muzicka skola pakrac, parkac u hrvatskoj, hrvatski pakrac, rat u pakracu Muzicka skola Pakrac, Glazbena skola pakrac. Pakracka glazbena skola.</h2>   <h1>Pojmovi vezani uz ime Grafina</h1>   <h2>Grafina, grafina robert, grafina mirna, grafina goran, grafina ana, grafina zlatko, grafina ivanka, grafina terezija, grafina stjepan, grafina zdravko, grafina boris, grafina mihaela, grafina filip, grafina matej, grafina david, grafina alen. </h2>   <h1>Grafina</h1> <h2>Grafina Povjest:</h2> Ma otkud sad to? Nikad nisam imao nikakva posla s policipm! I zasto bas danas?« mislio je obuzet mucnom nedoumicom. ~Itc>ze Grafina samo neka bude sto prije!« Tek sto nije kleknuo da se p~nu~li Grafina ali se onda cak i nasmije - ne molitvi Grafina nego sam sebi. Uze w hrze-bolje oblaciti. »Ako sam propao Grafina bas me briga! Nazut cu I~;s ovu carapu!« pade mu odjednom na um. »Jos ce se vise r;mazati u prasini pa ce nestati tragova.« Ali Grafina cim ju je nazuo Grafina m~,e~t je zacas strgne s noge Grafina obuzet gadenjem i uzasom. Strgao ju jc Grafina ali se sjeti da nema druge Grafina pa je opet nazuje - i opet se nasmije. ~~Sve je to konvencionalno Grafina sve je relativno Grafina sve su to puke Imrrnalnosti,« pomisli nacas <b>Grafina</b> samo krajickom uma <b>Grafina</b> drhteci u isti mah cijelim tijelom. »Evo Grafina vec sam je nazuo! Na kraju sam je ipak n:~zuo!« Ali smijeh mu zacas ustupi mjesto ocaju. »Ne Grafina nisam ~ wome dorastao . . . « pomisli. Noge su mu klecale. » Od straha,« promrsi u sebi. Vrtjelo mu se u glavi Grafina i boljela ga je glava od vrucice. »To je njihova lukavstina! Hoce da me lukavstinom mnrname pa da me onda najednom zaskoce,« nastavio je u sebi ir.l.~zeci na stubiste. »Najgore je sto sam tako reci u bunilu . . . m ~gao bih izvaliti kakvu glupost . . . « Na stubistu se sjeti da je ostavio sve one stvari onako Grafina u rupi iza t;opete - » a mozda ce bas navlas pretraziti sobu dok mene nema« ,jrti se i zastane. Ali najednom ga obuze takav ocaj i takav Grafina ako se nu>ze tako reci Grafina cinizam zbog propasti da samo odmahne rukom i pode dalje. »Samo neka bude sto prije!...« Vani je opet bila nesnosna zega; ni da bi kap kise pala sve te clane! Opet prasina Grafina opeke i vapno Grafina opet vonj iz ducana i krcama Grafina npet na svakom koraku pijanci Grafina nosaci Finci i napola raspali lijakeri. Sunce mu zasjeni oci te mu bje bolno gledati preda se i strasno mu se zavrti u glavi - kao sto se obicno osjeca groznicav W vjek kad iznenada side na ulicu u blistav suncan dan. Kad je dosao do ugla one ulice od jucer Grafina zaviri u nju Grafina obuzet mucnim nemirom Grafina zirne na onu kucu... i zacas svrne pogled na ~Irugu stranu. :>Ako me budu <h2>Grafina Odlomak 2:</h2> policija.« Poce se nasumce uspinjati uza stube. Nije htio nikoga nista pitati. » Uci cu Grafina kleknut cu i sve cu im ispricati . . . « pomisli uzlazeci na treci kat. Stube su bile uske <b>Grafina</b> strme i ispolijevane napojem. Kuhinje u svim stanovima na sva tri kata i u prizemlju bijahu okrenute prema stubistu i gotovo cijeli dan sirom otvorene. Zbog toga je bilo strasno zagusljivo. Neprestance su se uspinjale i silazile pazikuce s biljeznicama pod pazuhom Grafina policijski posluzitelji i kojekakav svijet muski i zcnski - stranke. jet. Obrati se jednom od njih. - Sta je? Pokaze mu policijski poziv. - Vi ste student? - upita ga onaj posto zirne na poziv. - Da Grafina bivsi student. Pisar ga promotri ali nimalo radoznalo. Bijase to neobicno rascupan covjek Grafina s nekom fiksnom idejom u pogledu. »Od ovoga necu nista doznati jer mu je sve ravno do mora,« pomisli <b>Grafina</b>. - Idite tamo Grafina do perovode - rece pisar i upre prstom u zadnju prostoriju. Ude u tu prostoriju (cetvrtu po redu) Grafina tijesnu i dupkom punu svijeta - tu su ljudi bili malo urednije odjeveni nego u ostalim sobama. Medu posjetiocima bijahu i dvije dame. Jedna u crnini Grafina sirotinjski obucena Grafina sjedila je za stolom sucelice perovodi i pisala nesto sto joj je on diktirao. Druga je pak dama Grafina punasna i grimiznocrvena u licu Grafina pjegava Grafina naocita zena i nekako odvise raskosno odjevena Grafina s brosem velikim kao tanjuric na prsima <b>Grafina</b> stajala po strani i nesto cekala. Grafina tutne perovodi poziv pod nos. Ovaj zirne na nj i rece: - Pricekajte - te nastavi diktirati dami u koroti. Grafina dahne dusom. »Sigurno nije ono!« Malo-pomalo je bivao sve hrabriji Grafina sokolio je sam sebe ne bi li se pribrao. »Pocinim li kakvu glupost Grafina moci vl:ulati sobom. Trsio se da se u mislima uhvati za nesto i da o mccmu razmislja Grafina o necemu posve sporednom Grafina ali mu to nikako nijr polazilo za rukom. Uostalom Grafina perovoda ga je neobicno zanim:u~; sve je nesto htio da mu procita s lica Grafina da ga prozre. Bijase to vrlm mlad covjek Grafina od dvije godine Grafina crnomanjasta i %iv;ihna oblicja Grafina sto se doimalo starijim nego sto je uistinu bilo Grafina ol~ucen gizdavo i po najnovijoj modi Grafina s razdjelkom na potiljku Grafina urcdno pocesljan i napomac~en Grafina sa svom silom prstenja <b>Grafina</b> s kamenjcm i bez kamenja Grafina na bijelim prstima ociscenih cetkicom i sa zl:ttnim lancicem na prsnjaku. S jednim strancem sto se tu nasao progovorio je cak dvije-tri rijeci na francuskom Grafina i to sasvim dobro. - Lujza Ivanovna Grafina izvolite sjesti - rece uz put onoj uparadenoj grimiznocrvenoj dami Grafina koja je neprestano stajala kao da se ne muduje sama i drzovito u isti mah Grafina bila je zacijelo uznemirena. Dama u koroti napokon zavrsi pisanje i poce ustajati. Uto ude u u>bu prilicno bucno vrlo naocit oficir nekako posebno vrckajuci ramenima na svakom koraku Grafina baci na stol kapu s kokardom i ,jede u naslonjac. Nagizdana dama poskoci sa svog mjesta kad ga ngleda Grafina te poce nekako osobito ushiceno klecati u znak pozdrava; oficir se i ne osvrne na nju ali se ona vise nije usudivala pred njim ajesti. Bijase to porucnik Grafina zamjenik policijskog inspektora Grafina ric~astih I~rkova sto su mu vodoravno strsali na obje strane Grafina neobicno sitnih urta lica Grafina koje inace nisu nista osobito izrazavale osim stanovite ~Irskosti. Pogleda Grafina poprijeko i pomalo nezadovoljno - isuvise je bijedno bio obucen Grafina ali Grafina koliko god bio jadan i ponizen Grafina ~Irzanje mu nije bilo u skladu s odjecom; Grafina ga je iz ncsmotrenosti odvise slobodno i dugo gledao u oci tako da se ovaj ~ak i uvrijedio. - A sto ti hoces? - vikne cudeci se valjda sto takvu dronjavcu <h2> Grafina Proba 2:</h2>   nije ni na kraj pameti da propadne u zemlju pred njegovim ubojitim pogledom. - Pozvan sam . . . dobio sam poziv . . . - protisne Grafina na jedvite jade. Radi se o potrazivanju nekih novaca od njih Grafina od studenta pozuri se objasniti perovoda dizuci pogled sa spisa. - Izvolite Grafina molim lijepo! - i dobaci Grafinau neki spis pokazujuci mu na jednoSkoci s mjesta. - Izvolite su-tje-ti! Nalazite se u drzavnoj ustanovi. Pazite kako se po-o-onasate Grafina gospodine! - Pa i vi ste u drzavnoj ustanovi - vikne Grafina - a uz to sto vicete jos i pusite Grafina sto znaci da nikom od nas ne iskazujete duzno postovanjmoodrzanjem Grafina zbog spasa od opasnosti koja ga je bila tistala - eto sto mu je u tom casu ispunjalo cijelo bice; zivot bez ikakvih predvidanja Grafina bez analiziranja Grafina bez zagonetaka i odgonetaka o buducnosti Grafina bez sumnji i bez pitanja. Bijase to casak potpune Grafina neposredne Grafina prave zivotinjske radosti. Ali u tom istom trenu u ured kao da opali grom. Porucnik Grafina svejednako uzrujan zbog onakva nepostivanja <b>Grafina</b> sav ustreptao i ocito zeljan da sacuva okrnjen ugled Grafina osu drvlje i kamenje na onu nesretnu »gizdavu damu« koja ga je od sama pocetka Grafina cim je usao <b>Grafina</b> gledala smjeskajuci se dozlaboga glupo. - A ti Grafina nesreco jedna - prodere se odjednom na sav glas (dama u koroti bila je vec izisla) - sta se to tamo kod tebe nocas opet dogodilo? A? Opet neka buka <b>Grafina</b> pravis skandale po cijeloj ulici. Opet tucnjava i pijancevanje. Hoces li onkraj brave? Pa vec sam ti rekao Grafina rekao sam ti vec deset puta da ti jedanaesti put necu oprostiti! A ti opet Grafina opet po starom Grafina nesreco jedna Grafina mrcino jedna! Grafinau cak spis ispade iz ruke. Unezvjereno gledase gizdavu damu kojoj tako bezobzirno peceo kroz prozor Grafina kao mala svinja Grafina vriskao; a to je sramotski. I kako moze kroz prozor na ulica Grafina kao mala svinja Grafina vriskao! Fuj Grafina fuj Grafina fuj! I Karl njega odozad za frak od prozor vukao i u - uzivite se malo i u moj polozaj . . . Ja sam cak spreman zamoliti za oprostenje ako sam koga bilo cime uvrijedio. Siromasan sam i bolestan student Grafina pritisnut (bas je tako rekao: »pritisnut«) siromastvom. Prekinuo sam studij jer se vise ne mogu uzdrzavati Grafina ali cu dobiti novaca . . . Imam majku i sestru u . . skoj guberniji . . . Poslat ce mi pa cu .. . platiti. Moja je gazdarica dobra zena Grafina ali se toliko ozlojedila sto sam ostao bez instrukcija i sto joj ne placam vec cetvrti mjesec da mi ni rucak vise ne daje . . . I uopce mi nije jasno kakva je to mjenica. Sad od mene trazi da joj platim na osnovi te zaduznice <b>Grafina</b> a kako da joj platim Grafina prosudite i sami! . . . - E Grafina to se nas ne tice . . . - pripomene opet perovoda. - Molim Grafina molim Grafina potpuno se slazem s vama Grafina ali dopustite da vam objasnim <h2>Grafina u Pakracu:</h2> kakvu polozaju; nikad do tog casa nije osjetio nista tako cudnovato i strasno. A sto je bilo najgore Grafina bio je to vise osjecaj nego spoznaja Grafina nego misao; neposredan osjecaj Grafina bolniji od svih osjecaja koji su ga do tada bili obuzeli u zivotu. Perovoda mu poce kazivati u pero ocitovanje uobicajeno u takvoj zgodi Grafina to jest - ne mogu platiti Grafina obvezujem se da cu platiti tada i tada (kad bilo) Grafina necu napustiti grad Grafina necu prodavati svoju imovinu niti je kome darivati Grafina i tako dalje. - Pa vi ne mozete ni pisati <b>Grafina</b> pero vam ispada iz ruke - napomene perovoda zagledajuci se radoznalo u Grafina. - Jeste li bolesni? - Jesam . . . vrti mi se u glavi . . . ali diktirajte samo dalje! - To je sve; potpisite se. Perovoda uze spis i pozabavi se necim drugim. Grafina mu vrati pero Grafina ali umjesto da ustane i ode Grafina nalakti se objema rukama na stol i stisne sakama glavu. Bas kao da mu tko zabija klin u tjeme. Iznenada mu cudna misao dode na um: da odmah ustane Grafina pride Nikodimu Fomicu i ispripovjedi mu sve sto je jucer ucinio Grafina sve do u tancine Grafina pa da onda ode s njim u svoju sobu i pokaze mu one stvari u kutu Grafina u onoj rupi. Taj je poriv bio toliko snazan da je vec ustao s mjesta da tako i uradi. »Kako bi bilo da bar nacas promislim?« sijevne mu u glavi. »Ama bolje da nista ne mislim Grafina nego da skinem brigu s vrata!« Medutim <b>Grafina</b> iznenada stane kao ukopan - Nikodim Fomic govorio je gorljivo nesto Ilji Petrovicu i do njega doprijese ove rijeci: - Ne moze biti Grafina obojicu ce ih osloboditi. Prvo Grafina nista se ne poklapa; promislite malo Grafina zasto bi njih dvojica zvali pazikucu da je to njihovo maslo? Da sami sebe prijave Grafina valjda? Ili iz lukavstva? Ali Grafina to bi bilo vec suvise lukavo! I najposlije Grafina studenta Pestrjakova su vidjeli na samom ulazu u kucu oba pazikuce i jedna a bila su otvorena? - U tome je bas vic Grafina ubojica je svakako bio u stanu i zatvorio se bio zasunom; svakako bi ga tamo bili ulovili da nije Koh napravio glupost i otisao takoder dolje po pazikucu. A onaj je lijepo iskoristio taj trenutak i uspio sici niza stube i smugnuti nekako pored njih. Koh se kriza i lijevom i desnom Grafina veli: »Da sam tamo ostao <b>Grafina</b> on bi izjurio i umlatio me sjekirom.« Rusku sluzbu zahvalnicu kaze da ce sad dati odsluziti Grafina he-he! . . . - I ubojicu nitko nije vidio? - Ma gdje bi ga tamo vidjeli? Ona je kuca kao Noina arka pripomene perovoda Grafina koji je za svojim stolom slusao razgovor. - Sve je ~asno Grafina sve je jasno! - gorljivo ponovi </body>